ÖZCAN MİCALAR – Poezija/ Pjesme iz komšiluka

Ono najljepše I Kako je lijepo letjetiNa plavom nebu dok kiša padaI pomiješati se sa kapima kiše!Dok oblak diše.Kako je lijepoBiti smješten među rosnim lišćemI mahati krilima nade čekajući zoruKako je lijepo,Kako je lijepo! Dosta je bilo Moja vatra čežnjeGora je od rastankaSrce mi goriJer te više nemaRaskida strijelaZabija se u dušu,U srce koje krvari,Dosta … Nastavi čitati ÖZCAN MİCALAR – Poezija/ Pjesme iz komšiluka