Knjiga autora Raima Muratija “Nebregošte – život, adeti, tradicija” pisana na “Našinskom” jeziku, donosi hroniku jednog vremena i događaje prepoznatljive za generacije ljudi koji su živjeli u to vrijeme ili na rubu tog vremena. Današnjim generacijama će priče i opisi događaja izgledati nestvarni.
Ljudi su živjeli u zajednici čiji je jedini cilj bio preživjeti teška vremena. Način na koji su oni živjeli, pomagajući jedni druge bez ikakve kalkulacije je vrijedno divljenja.
Izdvajamo priču o ne ostvarenoj ljubavi koja je opisana “ćutanjem” tada već zrelih ljudi koji su se vračali putem od Rečana do Nebregošta.
Knjiga se može nabaviti u Rečane u prodavnici kod Ramo Sagdatija i u Nebregoštu u prodavnici kod Abdulu Muratiija.
KOŠARE
Ot kako će počnet od sena da se beret pa sve dok ne prođe vršenje, tamo sedalje i rabotalje. Tamo se peklo, varilo, tamo se spalo. Sve tae rabote rabotalje žene same oz deca. Zbog golema žega što bivala preko d’n, se dizalje rano po lad da porabotaet. Pa onamo k’d će se izdine slunce, k’d i veter više ne pirka, će priljegnet u košare da malo predanet. U tue vreme i ruček će preteraet, take poslje okolo ikindija, slunce k’d će se obrne, latke malo će se izdužet i veter će se pokaže, t’ga jope će nastaet tamo de zastanalje pret pladne. I tue će potrae, ako je mesečina, do kasno u noć sve dok ne počnet od omaljos (umor) da se s’pinjaet i od najmicka treska elji nekua podebela travka, ako im se zafati za opanke. T’ga bi išlje take omaljene od rabota i premaljene za s’n, malo koljiko da spuštet glava na seno, elji na slama, samo malo da miruet. Jer, noći sa kratke, samo što si se navaljiv, ev’ ja saba došla. A jutrešnji d’n ne je drugaeče, isti je ka jučerašnji. Preko ljeto take spalje sve žene na jeno mesto, u jena od ovae tri košare.
