Intervju sa pjesnikom – Iskender Muzbeg

Iskender Muzbeg:

Opisujući prostore, teme i vremena sa bliskim prostorima i ljudima u okruženju, težim da dostignem ono što je univerzalno u književnosti i uopšte umjetnosti.

Iskender Muzbeg pjesnik i pisac iz Prizrena, autor je zbirki pjesama, pripovjetki, eseja i romana. Stvara na turskom jeziku. Pjesme su mu prevedene na bosanskom, albanskom, srpskom, hrvatskom, makedonskom, engleskom, rumunskom i italijanskom jeziku.

– Vaše ime , starijim generacijama je poznato iz čitanki i lektira iz maternjeg jezika. Po čemu se to vrijeme odlikovalo po načinu književnog stvaranja i života ljudi?

Iskender Muzbeg: “To vrijeme”, o kome vi govorite u ovom vašem pitanju, mene je odvelo (u mislima) u sedamdesete i osamdesete godine prošlog vijeka.

Naime, u to vrijeme u našim školama, nastavnim planovima i programima za maternji jezik bilo je predviđeno učenje konkretnih književnih sadržaja određenih stvaralaca, i u tom cilju su pripremljeni zvanični spiskovi sa naslovima zbirki književnih djela za lektiru, a objavljeni su i udžbenici za nastavu maternjeg jezika-azbuke i čitanke. U takve spiskove za lektiru (za nastavu na turskom jeziku) uvrštene su bile i moje zbirke pjesama i pripovjedaka „Kaynak“, „Yaşamak“, „Sevil“ i „Taşa Türküler“, a u čitankama za turski jezik objavljeno je nekoliko mojih pjesničkih i proznih djela.

Početkom sedamdesetih godina na Kosovu je odgovarajućim zakonskim i podzakonskim aktima bilo regulisano da u osnovnim i srednjim školama u kojima se vaspitno-obrazovni proces odvija na maternjem jeziku učenika, učenici imaju pravo da uče i svoju nacionalnu istoriju, a praktični način ostvarivanja toga prava je bio detaljisan nastavnim planovima i programima. S druge strane, vezano s ovim, u cilju razvijanja dobrih, tolerantnih i iskrenih međuljudskih i međunacionalnih odnosa, uvođena je praksa i naglašena je potreba da u čitanke i lektire iz maternjeg jezika, među gradivom iz književnosti koja se stvara na dotičnom jeziku, nađu mjesta i primjeri pjesničkog i proznog stvaralaštva književnika koji stvaraju na drugim jezicima na Kosovu. S toga, u nekoliko udžbenika koji su bili pripremljeni na albanskom i na srpskom jeziku na Kosovu i objavljeni u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Kosova, dato je određeno mjesto i mome književnom stvaralaštvu – objavljena je moja poezija u tim udžbenicima, u prevodu sa turskog na albanski odnosno sa turskog na srpski jezik.

Meni je sada drago kada, nakon više od 40 godina od vremena objavljivanja navedene moje poezije u prevodu na albanski i na srpski jezik u čitankama za učenike osnovnih i srednjih škola koji su pohađali nastavu na navedenim jezicima na Kosovu, pojedini intelektualci, biznismeni, istaknuti kulturni i društveno-politički i javni radnici, prilikom naših susreta na kulturnim ili drugim manifestacijama i sličnim prilikama, kažu da me poznaju iz osnovne škole odnosno da su, kao učenici osnovne škole, učili moju biografiju i analizirali poruke te i te moje pjesme, koje su bile objavljene u njihovim čitankama.

U “to vrijeme” mnogi ljudi su imali prisnije, srdačnije međusobne kontakte, međusobno poštovanje je bilo na visokom stepenu – čovjek nije bio toliko otuđen, kao što je to slučaj danas… Danas svi smo otuđeni toliko da nas više ne interesuje ona magična psihološka strana zajedništva, sada, nažalost, na prvom je planu materijalna strana međusobnog upoznavanja, „poštovanja“ i saradnje…

No, nada je i dalje tu, među nama; ona i treba da bude tu, da bude sastavni dio našeg pozitivnog mišljenja, naše pozitivne energije a i našeg praktičnog djelovanja jer samo na taj način možemo prebroditi psihološke granice danas već previše prisutnog otuđenja, na taj način možemo otkloniti prepreke sa našeg puta koji vodi ka međusobnom zbližavanju ljudi; i tako ćemo, figurativno rečeno, koračati prema zelenim površinama naših zajedničkih vrijednosti, ka prostorima zajedničkog mišljenja i kolektivne nade ljudi podneblja Kosova i šire, u krajnjem cilju da se doprinosi afirmaciji univerzalnosti kulture i književnog stvaralaštva.

Nada i pozitivno mišljenje su lokomotiva stvaralaštva jednog pjesnika.

Poznati turski pjesnik Cahit Sıtkı Tarancı je na sljedeći način utkao nadu i pozitivno mišljenje u svoju poeziju : On u svojoj pjesmi “Bu Sabah Hava Berrak” (Ovog jutra je vedro vrijeme) kaže: “Ovog jutra je vedro vrijeme/ Ovog jutra sve izgleda kristalno čisto/ Ovog jutra nebo je plavo./ Da bih razmišljao o lijepim stvarima / Ovog jutra drveće je postalo svježe zeleno…“. Dakle, nada mora da bude prisutna kako u načinu mišljenja pjesnika tako i u načinu izražavanja toga mišljenja kroz stihove koje pjesnik stvara.

– Kroz vaše pjesme se provlači nit koja opisuje ove prostore, teme i vremena sa bliskim prostorima i ljudima u okruženju. Koliko vaše stvaralaštvo prevazilazi granice “lokalnog”?

Iskender Muzbeg: To je više pitanje za one koji istražuju ili koji će možda u nekoj budućnosti istraživati moje pjesme. No, ovdje mogu reći samo to da ja u svojoj poeziji, kao što ste i vi naglasili, opisujući prostore, teme i vremena sa bliskim prostorima i ljudima u okruženju, težim da dostignem ono što je univerzalno u književnosti i uopšte umjetnosti. Po mome mišljenju, kada je u pitanju moje književno stvaralaštvo, ne radi se o težnji za prevazilaženje granice “lokalnog” – ovdje je moja namjera da dođe do izražaja ono što je “lokalno” (ja volim „lokalno“ jer je to određena vrijednost – svojina kako moja tako i moga susjeda) i da to “lokalno” bude baza za dostizanje onoga što je “univerzalno” u poeziji, ono što će obogatiti poeziju – lokalno i univerzalno se međusobno prožimaju, one su u stvari vrijednosti koje treba da budu sastavni dijelovi poezije i da se međusobno dopunjuju u svjetlu jedne umjetničke klime, u krajnjem cilju da čitalac to doživi kao nešto što za njega predstavlja nadahnuće, nešto što je lijepo i umirijuće. Književni stvaralac prilikom stvaranja, na primjer jednog stiha, a i cijele jedne pjesme, mora da vodi računa o stranama, kutovima i vrhovima datog umjetničkog trokuta koji čine: stvaralac-način izražavanja i čitalac. Uspeh stvaraoca leži u uspostavljanju željene ravnoteže u ovom trokutu.

– Šta nam možete reći o književnom stvaralaštvu na turskom jeziku na Kosovu?

Iskender Muzbeg: Na teritoriji današnjeg Kosova rođeni su ili živjeli brojni turski pisci koji su stvarali na turskom jeziku ostavljajući iza sebe svoja djela. Neki od njih su pjesnici iz Prizrena Ašik Čelebi, Buhari, Mumin, Nehari, Sa’yi, Suzi, Sücudi, Šem’i, Tecelli, Hacı Ömer Lutfi, Ašik Ferki; pjesnici iz Prištine Azmi, Levhi, Nuhi, Hatifi, Mesihi, Mustafa Çelebi, Niyazi, pa i Mesti, pjesnik iz Novog Brda itd./za detalje vidjeti: Prof.Dr. Mustafa İsen, Burada Boy Veren Türkçe, članak u knjizi Türk Yazarlar Derneği Bilgiler, Belgeler, Eserler, Izdavač: Türk Yazarlar Derneği, Prizren, 1996, str. 9), Altay Suroy Recepoğlu, Yugoslavya Topraklarında Başlangıcından Bugüne Kadar Türkçe Edebiyat, članak u knjizi Türk Yazarlar Derneği Bilgiler, Belgeler, Eserler, Izdavač: Türk Yazarlar Derneği, Prizren, 1996, str. 10-13; Osman Baymak: Önsöz Yerine, uvodni deo knjige Suzi Çelebi, Izdavač: Bay, Prizren,1998, str. 5).

Nakon tamnog perioda (1912 – 1951) u razvojnom putu turske književnosti na Kosovu (u kom nisu bile stvorene društvene pretpostavke za razvoj kosovske turske književnosti), posle (zakašnjelog) zvaničnog priznanja postojanja turske populacije na Kosovu 1951. godine, razvoj ove književnosti se obogatio djelima preko 100 pjesnika i pisaca (oko 200 naslova), ova književnost i dalje se obogaćuje novim djelima kosovskih turskih pisaca, a među najmlađim piscima i pjesnicima možemo spomenuti književne stvaraoce kao sto su Özcan Micalar, Sumeray Cenolari, Dr. Taner Güçlütürk, Canan Özer, Rezzan Zborça, Bahtiyar Sipahioğlu, Esen Mumcu, Ayla Safçı, Sevil Liman, Su Yusuf, Türkan Başa, Dilek Jılta, Cansel Mulaşaban i najmlađi romanopisac Sıla Cibo sa svojim post-modernističkim romanom “İdealarda İzole” objavljenim u Prizrenu u izdanju Kosova Türk Yazarlar Derneği, 2022.g. i skoro promovisan u organizaciji društva “Empati” u Prizrenu.

Treba ovdje napomenuti da je Kosovo kroz vjekove svojom književnom tradicijom na turskom jeziku obogatilo i danas nastavlja da obogaćuje kako višejezičnu kosovsku književnost, tako i Tursku Književnost u Cjelini.

Turski književni stvaraoca na Kosovu prevedeni su na mnoge jezike naroda Balkana i Evrope. Oni su svojim djelima zastupljeni u više od 20 antologija i izbora poezije i proze.

Književne aktivnosti kosovskih turskih književnika se nastavljaju. Oni danas svoja djela objavljuju u časopisima za kulturu, nauku i umjetnost koji izlaze na Kosovu, posebno u časopisima “Baltam”, “Türkçem” i “İmza” (koji izlaze u Prizrenu); oni svoja djela objavljuju i u listovima i časopisima koji izlaze u mnogim zemljama Balkana, zatim u matici Turskoj kao i u listovima i časopisima koji izlaze na turskim jezicima u različitim zemljama koje čine Tursku Kulturnu cjelinu.

Sa iznijetog se može zaključiti da Kosovo ima više-vjekovnu književnu tradiciju. Na ovim prostorima su izrasli mnogi talentovani pisci i pjesnici koji su dali a i danas daju doprinos kako ukupnoj višejezičnoj književnosti Kosova tako i turskoj književnosti koja se razvija na Kosovu.

– Možete li da nas ukratko upoznati sa modernom turskom književnošću; koliki je uticaj Zapada a koliki Istoka na književnost u Turskoj. Kakav je odnos turske javnosti i književne kritike prema piscima poput Orhana Pamuka, Hakana Gundaja, Burhana Sonmeza, Fuata Sevimaja….?

Iskender Muzbeg: Turska književnost ima veliku tradiciju. Danas je moguće govoriti o osobenostima turske književnosti pre Islama, o vrijednostima ove književnosti nakon primanja Islama i o karakteristikama savremene turske književnosti, koja je s jedne strane, u mnogim segmentima stvaralaštva primila zapadni uticaj, a takođe je svojim specifičnostima izraza i njoj svojstvenim simbolima, tokom vjekova, imala određeni uticaj na književna kretanja na Balkanu i na Zapadu.

Kosovski turski književnici /kako je naglašeno i u Predgovoru knjige „Yugoslavya Türk Şiiri“, koju je pripremio Süreyya Yusuf/ u svoja književna djela su utočili kako književne vrijednosti jugoslovenskih književnosti /jer, po prostoru na kome žive, pripadaju Balkanu i Evropi/, tako i vrijednosti turske književnosti koja se razvija u Turskoj i u zemljama tzv. Turske Kulturne Cjeline /jer po jeziku pripadaju turskoj kulturnoj cjelini Evro-Azije (za detalje vidjeti: Süreyya Yusuf, Predgovor u knjizi „Yugoslavya Türk Şiiri“, Izdavač: Novinska izdavačka kuća „Tan“, Priština, 1976, str. 5-16).

Što se tiče književnih djela pisaca Orhana Pamuka, Hakana Gündaya, Burhana Sönmeza, Fuata Sevimaya, možemo reći da su njihova djela od velikog značaja za savremenu tursku književnost. Njihov doprinos zajedno sa doprinosom mnogih drugih književnika (koji su vjekovima svojim književnim djelima obogatili a i danas nastavljaju da obogaćuju tursku književnost) od ogromnog je značaja za ukupni razvoj ove književnosti.

Gore pomenuti pisci stvaraju na turskom jeziku i svojim djelima obogaćuju tursku književnost. Odnos turske javnosti i književne kritike prema djelima ovih pisaca je u stvari odraz odnosa javnosti i književne kritike u jednom savremenom društvu, u kome u zadnjih 150 godina u različitim periodima i uslovima društvenog i kulturnog razvoja dolazi do izražaja raznolikost političkih i društvenih ideja. U jednom takvom društvu i književno djelo je objekat analiza koje se prave sa različitih pogleda na život i na književno stvaralaštvo.

Mi Kosovski pisci imali smo prilike da pre nekoliko godina u prostorijama Instituta Yunus Emre – Turskog Kulturnog Centra u Prizrenu, razgovaramo sa jednim od gore navedenih pisaca – sa Hakanom Gündayem, kako o njegovom stvaralaštvu tako i o post-modernističkoj turskoj književnosti u cjelini.

Ovih dana u organizaciji Ministarstva Kulture Republike Kosovo, turski nobelovac Orhan Pamuk, čija su djela već objavljena na Kosovu (u prevodu na albanski i na romski jezik) će posjetiti Prištinu i Prizren. Ovo je prilika za kosovsku književnu javnost da se izbliza upozna sa ovim turskim romanopiscem, dobitnikom Nobelove nagrade za književnost.

– Čitajući vašu biografiju primjećujemo da je prošlo dosta vremena od vaše zadnje knjige. Dali još uvijek pišete; dali ćete uskoro objaviti vaše književne radove?

Iskender Muzbeg: Da, još uvijek pišem, moja poezija se objavljuje u mnogim časopisima, a sada i na društvenim mrežama na Internetu; za sada odlučio sam da ne objavim novu knjigu jer, po mome mišljenju danas se knjiga vrlo malo čita. Moguće je da sutra promijenim ovo moje mišljenje.

– Nešto što vas nismo pitali, a bilo bi značajno da nam kažete?

Iskender Muzbeg: Zahvaljujem vam se na interesovanju za moje književno stvaralaštvo.

Imali smo prilike da pre nekoliko mjeseci budemo zajedno na Prizrenskim Susretima Pjesnika u organizaciji vaše Katedre Slobodnog Uma, gdje smo bili svjedoci ponovljenog zahteva književne javnosti Prizrena za češće organizovanje ovakvih višejezičnih, multikulturalnih susreta bošnjačkih, albanskih i turskih književnih stvaralaca Kosova. Takođe smo imali prilike da slične susrete književnih stvaralaca albanskih, turskih, bošnjackih i romskih pjesnika realizujemo prvo u prostorijama biblioteke „Altera“ (u organizaciji naših kolega pisaca Bošnjaka, na inicijativu pjesnika Mustafe Balje), zatim u prostorijama KUD-a „Agimi“ u organizaciji naših kolega pisaca na čelu sa kolegom izdavačem Beratom Baftiujem, a zadnji ovakav susret književnika je organizovan u prostorijama KUD-a „Doğru Yol“ u Prizrenu, u zajedničkoj organizaciji Društva Turskih Pisaca sa sedištem u Prizrenu i Kulturno-Umetničkog Društva „Doğru Yol“.

Prizren je grad kulture, grad lijepe riječi. Prizrenu ovo i dolikuje. Mislim da Prizren ima potrebe za češće ovakve i slične susrete.

Autor: Katedra Slobodnog Uma