Ljisica i Vuk
U jena šuma pokraj jeno selo živilje Ljisica i Vuk. Ljisica go vikala Vuka pobratime a Vuk nojzu posestrimke. Ljisici gi bila kuća u jeno šupljo drvo a vljezala u nutra iz jena malova dupka. A pobratim Vuk živif malo podaljeko, i on imaf svoja dupka.
Take jen d`n ljisica iskoči iz rupa da potraži iz šuma nešto da k`sne. Tražila ona, tražila, more cev d`n ništa ne našla. Jen tar stignala i do selo, prišla do jen plot i iz jena zvirka gljedala, što će viđi u dvor ljuđi se spremaf za svadba vračaf sofre so mlogo, mlogo jemek.
Gleda sve toj Ljisica i u sebe vika ,,u kako bi voljala da k`snem nešta od toj sofre”.
Alji vide ne vide se vrati nazač u šuma i sama sebe vika, more ništa mene ne me mije već da tražim još po šuma, možda će najdem nešta za jedene. I take idejeći prez šuma, stignala skoro do jena putinka, zastana tuj i prez grane, gljeda. Vidji, nikoj čovek ide po put i šuka a preko ramo metnaf jeno tri jarebice što ge ulovif.
A`a toj je lovac i ide za doma reče ljisica, i počna na ozirice da ide po nego, k`t od jen put čovek zastana, toj jarebice ge pusti na zemna i iz džep izvadi duan da zamota jeno cigare.
Go mota toj cigare i šuka. Kad go zamotaf, go ljizna i pravo u usta. Izvadi čakmak, i ,,crak,, go cvitna toj cigare, povuče jen dim, se navena uze toj jarebice od zemna i ge frlji na ramo (alji jena mu ostanala). Ne primetif taja što mu ostanala fatif put pod noge i doma.
K`t zaprošov, lisica iskočila i brgo taja jarebica ga capna od zemna i krecom otide do doma. Zastanala pred dupka, i na brgoština ga smaža taja jarebica. K`t nikoje vreme etetigo Vuk ide prema nojzu, navenaf glava, pružif jezik a rep go s`vif miđi krake, i će ga pita ljisicu: posestrimke de najde taja jarebica, i ja bi očaf da najdem nešto ze umro od glač. O pobratime pa toj je l`ko, ete u solo ljudji prajf svadba, vratilje sofre igraf, pojef i se veseljif pa ti idi iskrišom ukradi nikoje pilje pečeno. A Vuk će gi vrati: a ne posestrimke mije stra sam, ti zn`š kakve sa ljudji grozne, ka će viđif Vuka. Ajde i ti so mene gi vika Vuk. A za pobratima odma doađam, mu vrati ljisica. Krenalje take prema selo i nikoje vreme stignalje do plot i prez jena zvirka gljedalje ljudi de se veseljif a sofre pune so razno jelo.
Gljeda toj Vuk a ljige mu tećef iz usta. Od jen put ljisici gi pana nešta na pamet i go čušna Vuka u plot, plot se obalji a Vuk se šljapetisa pravo pred ljuđi. Kad videlje Vuka, ljudi koj so soa koj so kuka i brgo po nego, bam bum, vura sura go preteraja do šuma. Vuk vljeze smlaten u šuma jadva se spasif.
A ljisica da iskoristi gužva ripna na jena sofra da ukrade nekoje pilje, alji ne videla dželjna što ostanala na jena sofra. Kad ga primetila dželjna, brgo grabna jena metla i bam, bam ljisicu nekoljiko puta u r’bet i ga pretera preko ljivade u šuma.
Ljisica polako, polako natepana vuće rep po zemna i idejeći natapa na Vuka. A Vuk jaden od tepane ofči. K`t go vide ljisica i ona počna da ječi. Će gi reče ljisici. što mi urabota bre posestrimke toj, lom me napraja ljudi, gljej kakov som nemogu da mrdnem, a ljisica će njemu: a pobratime ne ga zadevaj i mene mi ocepalje glava nemogu da mrdnem, pa ako bi oćaf da me oneseš na uške do doma. A Vuk se pomislji malo i će gi reče a za posestrimu odma.
Vuk ga uze ljisicu na uške. Idejeći polako, polako ljisica počna na glas da se falji : “boljen zdravogo nosi, boljen zdravogo nosi”.
Vuk čuje toj i gi vika posestrimke a si na pamet što zboriš toj. Pojem doa da ozdravemo mu vrača ljisica. Neprošlo mlogo jope će počne ljisica ,,boljen zdravogo nosi, boljen zdravogo nosi”. Jope Vuk ljisici mori što traskaš ti a ljisica nemu doa, učim doa za zdravije, more s`k će ti kažemm ja doa i ga gekna od zemna.
Ljisica kad vide brgo ripna na noge i pobegna, Vuk po nojzu a ona pravo u dupka miđi kornjovi. Vuk pruži šapa u dupka ga capna za rep i počna da ga vuče nazač. Ljisica što će čini, kako da se otme Vuku počna jope da poje, e pobratime što si ulaf, ,, pusti koran fati rep, pusti koran fati rep”. Vuk ga posluša i go pusti rep i capna koran, ljisica pobegna poduboko u dupka, a Vuk vučejeći koren mu se iskrši i na guc na glava se srurljka tuj nadolje.
Priču sastavio Rešat Alija
(119) Vuk i Ljisica, našinski / Rešat Alija – YouTube
