U okviru drugog djela projekta “Prizrenski susreti pjesnika”, “Katedra slobodnog uma” predstavlja pjesnikinju Mirvete Kabashi Leku
Mirvete Kabashi Leku rođena je 28. oktobra 1959. godine u selu Studenčane, opština Suva Reka (Theranda), u porodici intelektualaca. Odrastala je i školovala se u Prizrenu. Prve iskre poetskog stvaralaštva javljaju joj se još u djetinjstvu, ali su joj studije na Višoj pedagoškoj školi, smjer Albanski jezik i književnost, otvorile nove horizonte da dublje upozna književnost i principe književnog stvaralaštva. Hrabro je stupila na prelijepi put stvaralaštva kada je objavila prvu pjesmu u „Rilindji” za djecu, nastavila je u „Pionieri”, „Zëri i rinisë”, „Kosovarja” itd. Njen stvaralački rad se rapıdno povećavao.
Autorica je preko 500 pjesama djelimično objavljenih u različitim časopisima. Čitaocima se predstavila sa pet zbirki poezije: „Flakë e Valë” (Plamen i Talas), „Gurra e Zemre” (Kamenje i Srca), „Sintaksë Platonike” (Platonska sintaksa), „Flakadana Lirie“ (Plameni slobode) i „Netëve pa yje” (Noćima bez zvijezda), kao i drugim pjesmama u nekoliko antologija. Još dvije knjige pjesama, kao i jedan roman, pripremila je za objavljivanje.
Članica je Udruženja književnika Kosova – LSHK. Dobila je sljedeće nagrade za poeziju: 2016. godine drugu nagradu u „Sofren Poetice”, Zgatarë; 2017. godine na književnom času „Yllka Domi” – Đakovica, drugu nagradu; 2018. godine na konkursu knjiga Prizrenske biblioteke specijalnu nagradu „Abdullah Thaçi” i 2021. godine prvu nagradu na književnoj manifestaciji „Në prehër të Gjallicës”, Kuks. Živi i radi u Prizrenu.
TI SI ŽIV
(Redžepu Hodži)
Rodih se
Iste godine
Sa „Žutim dolinama”
Kad je i Špend
Postao čuvar ovaca.
Tog ljeta Bardoš,
Galoš i Trumoš
Čuvali su nas od zle kobi.
„Picimulin”
Sam voljela kao prvu pjesmu
Osjećala se kao da letim
Sa „Krilima leptira”
Do „Cvijeća Frašnjeta”
I malo odahnula
U “Zemlji ruža”
Ništa nije pojačalo moju želju
Više nego dječiji san
Kada su povikali
„Ljeto”
Za 90 godina
40 duša
40 osmijeha
Ti si živ…
POLET MLADOSTI
Kao u snu,
Stojim na Kamenom mostu
Tražim minule godine.
Bez razmišljanja
Nalazim samo Stari platan
Tamo, gdje smo uklesali naša imena.
Posmatram kako lišće drhti na vodi
Kroz Bistricu.
Pogledom uprtim visoko
povrh Kaljaje
Zamućenog uma
Sjećam se snage mladosti
I sada, u ovim godinama
Gazim preko svježine
vremena…
PADA KIŠA
Pada kiša, dolazi mrak
Iz daleka donosi riječ
Donosi poljubac, zagrljaj
Da u meni probudi mladost.
Ah, ovaj ludi san
Čini me razmaženom bebom
Ah, ovaj lutajući san
Čini me tako pijanom ženom.
Pada kiša i spušta se noć
Donosi mi poljubac, zagrljaj
Donosi riječ neku izdaleka
Da me opet vrati mladosti.
ŽIVOT LETI
Otkucaji srca
Istim ritmom su nam udarali.
Osjećaji koje smo doživjeli
Nikad nas nisu prepustili zaboravu.
Život prolazi
Vrijeme ne staje
Javlja se nostalgija
U otežanoj glavi.
Slatke uspomene iz mladosti.
Omotala sam zlatnom vrpcom
I pakujem da ih sačuvam
Kao u nekom trezoru.
Naša ljubav
Ima duboke korijene
U svijetu duša
Kod Plavog mosta
Zatvorili smo ga u sedam brava
Bacili smo ključ
Na dno Bistrice.
ČEŽNJA I BOL
(majkama koje još čekaju vijesti o nestalim sinovima)
Postala sam gar
Srca čežnjivog iščekivanjem
Barem da nađem jednu kost
Oplakivala bih te kao Ajkuna Omera.
Beskonačno čekanje
Pričam sama sa sobom
Grizem se za usne
drhtave
Plačem od bola
Izvor sam suza
neiscrpljen.
Kao valovi mora talasali smo povrh stijena
Proljeće svake godine kasni
Labirintski putevi
Za naše sinove.
Samo su mi magle
ispunile oči.
Gdje si, gdje se raspadaš?
O, sine moj?
[Prevod Sadik Idrizi]
