Prizrenski susreti pjesnika 2024. – Pjesme iz komšiluka
Tyran Prizren SPAHIU
Rođen je u Prizrenu 1954. godine.
Univerzitetsko obrazovanje na Univerzitetu u Prištini – engleski jezik i književnost. Autor je raznovrsnog književnog stvaralaštva proze i poezije.
Živi i stvara na albanskom i engleskom jeziku u Prizrenu.
Nagrade
1. Pjesnik godine “Pegasus Albania”
2. Bardi III - Lidhja e shkrimtarëve e Kosovës
3. Orden Shakespearove medalje…..
BUDUĆE GNIJEZDO
Ponoć, beskrajni svemir svjetlucavih ljepoti
Nada, osjećaji osjećaju
tišina grli moje biće
nakon vina, pijanstva predajem se samoći.
Da li ću djevicu nježnosti upoznati
živi u mislima moj beskrajni san života
zvukovi prirode svjedoče o tišini
ona i ja ćemo se predati vatrenoj stihiji.
Iza vodopada primjećujem siluetu
da li je to plesna slika u mozgu ljubavnika
da da, ona hoda u mom smjeru
cijelo tijelo mi se trese u ovom trenutku.
Nada mog života, prelomno zatišje
odjevena u najljepše boje zelenila
donijela je uzbuđenja i prohtjeve
emocije izdaju izvor natprirodne tišine.
Ide djevica, čuju se ponoćni zvuci
koljena, noge me izdaju
širim krila kao lastavica
nečujno ulazimo u gnijezdo budućnosti.
JEDNOG DANA ĆEMO BITI PRAH
Molim te nemoj gnječiti moje osjećaje
oni su čisti i vrlo ljudski
jedina duhovno stanje koja me čini ponosnim
s’toga vas molim da suzdržite vaše uvrede.
Nisam sklon vrijeđati ili biti vrijeđan
prihvaćam kritike prijatelja
otvoren sam čuti oluje korisnih namjera
ali ne dam se duginim bojama.
S’ lijeve strane saraja
put vodi u djevičansku prirodu
emigrirati ću u tu zemlju
kao lasta letjet ću čak u mislima.
Možda uspijem sagraditi dvije šupe
ponijet ću sa sobom sol i brašno
hrana na svježem zraku, okus izvorske vode
nijedno biće me ne može spriječiti u ovome.
Dokumente ću baciti u vatrenu stihiju
više nego slobodno živjet ću ostatak života
miran, otići ću u savršenoj tišini
posmrtni ostaci će jednog dana biti prah i pepeo.
STIGAO JE POSLJEDNJI POSLANIK, MUHAMED S.A.S.
Jasnost, smirenost, nadahnudost
Jednostavan, više nego skroman
pažnja koja stimulišu osjećaje
njegova svojstva takođe obogaćuju čovječanstvo.
Jeste uzvišen na sedam nebesa, On, ogledalo velikodušnosti
visok, vlasnik samokontrole
primjer posljednjeg Poslanika koji je došao svijetu
ljubaznost, smirenost, velikodušnost se prelilo globusom.
Bio je, i jeste slikar čovječanstva
uzorak, izvor, zrak za vjernike
znanje koje zrači poput sunčeve svjetlosti
toplinski duh koji trasira put generacijama.
Muževan, čist kao prve pahuljice
odlučan, hrabar, neuporediva iskrenost
ušao u srce tečeći u venama vjernika
Njegov se primjer spominje s predanošću, zračio je Plemenitost .
Vrata budućnosti su se otvorila, neprijatelji su se srušili
slava kao glas svjetlosti širio se posvuda
stizali su preko Džibrila ajet do ajeta
Monoteizam, vjernost, ljubav, jednakost, krajnji cilj za čovječanstvo.
Aristokrata GRADA!
Ti, koji pravdu tražiš
piše stihove poezije
ti, koji snove održavaš
siješ sjeme slobode
tražiš ljubav u stihovima
obučen kao u srednjem vijeku
lutaš bulevarima
glavu nikada ne spuštaš
oluji kancelarijskim pacova odupireš
ti, koji ponos nadjačavaš
slomljeno pero ponovo koristiš
svako jutro te viđam
srčeš kavu
cigarete na stolu i jučerašnja štampe
jakna oslonjena na stolicu
blago rascijepljena, izgužvana još uvijek je nosiš .
*
Ti, koji izlaziš iz knjižare sa kupljenim knjigama
miluješ mirisna slova
nastavljaš sa polu praznom šoljom kave
ti, koji posljednji gutljaj uživaš kao prirodni nektar
pališ polu-cigaretu , dim te napada
muči te kašalj, ustaješ ponosan
ne predaješ se lokalnim tajkunima
zaobilaziš guvernere
stranke nadjačavaš
ti, koji se klanjaš mučenicima
duša te boli za nestale tokom rata
ti, koji prebivaš sa siromasima
razgovaraš sa beskućnicima, ti, pjesnik časti
vlastita avangarda
ti, posljednji mohikanac, ti, Bojem umjetnik vaspitanja …