Predgovor
Pjesme koje su se pjevale u prošlom stoljeću na prostorima etničke zajednice Bošnjaka/Našinaca u okolini Prizrena je sadržaj ove zbirke.
Pjesme su kazivali ljudi koji su ih pjevali ili slušali. Njima nije bilo bitno porijeklo pjesme, pa smo se i mi oslobodili primarne želje o porijeklu i autorima tih pjesama.
Teme izvornih ili preuzetih pjesama, nam govore mnogo toga o životu ljudi koji su ih pjevali. Pjesme opisuju život miroljubivih, ne nasilnih ljudi koji su se radovali životu, ljubavi, proljeću, svadbama. One opisuju poslove na njivi, gospodare (gazde), gurbetdžije…
Kultni događaji su im svadbe.
Teško se može u pjesmama odrediti u kom vremenskom periodu su se pjevale i to ih čini posebnim.
Nigdje se u pjesmama ne spominju i veličaju ni svoji ni tuđi historijski junaci kao što je slučaj u pjesmama većine etničkih zajednica u okruženju. Rijetko gdje se dotiču neki historijski događaji pa se tako stiče utisak da je zajednica živjela zatvorena u svom svijetu. Sve društvene promjene, ratovi promjena vlasti i država, bolesti za njih su samo prolazne neželjene pojave koje treba sačekati da prođu i zatim nastaviti sa svojim ustaljenim načinom života.
Jednostavnost njihovih života koja se opisuje u pjesmama je suština njihovog načina življenja i čini ih posebnim, nenametljivim podanicima života.
Katedra slobodnog uma
Zbirku pjesama “Čuvanje od zaborava” u PDF možete preuzeti ovdje: LINK
Čini ćare more gospodare
Nivo gluga i široka
Loše ti sa tvoje gospodari
Ljep davaje, voda ne davaja
Voda davaje, odmor ne davaje
Odmor davaje, doma ne puštaje
Doma puštaje, pare ne davaje.
Čini ćare more gospodare
Čini ćare spremaj pare more gospodare.
Pjesma koju su pjevale žene nadničarke (argati) u drugoj polovini prošlog stoljeća, jedna je od najoriginalnijih pjesama koja opisuje odnos između radnica (nadničarki) i gazde (poslodavca).
Koliko god da je socijalizam u to vrijeme, idejno favorizovao radnike, ljudi na margini, u svom siromaštvu bili su izloženi mnogim poniženjima od strane poslodavaca (“gospodara”). Trebalo je na dugoj i širokoj njivi okopati gazdi kukuruz, brati duvan, sakupljati arpadžik od izlaska do zalaska sunca. Dan je trajao kao vječnost zbog posla i straha od gazde. Na kraju dana je bila upitna i isplata. Pjesmu su pjevale nadničarke iz Grnčara pri kraju radnog dana na njivi.