“Priče o nibet muzičarima”
Priču je ispričao majstor zurle Bajram Memishi iz sela Oreshek u Gori u Albaniji.
Ja sam Bajram Memiši od Orešek, potičem iz muzičke familije, moj deda je bio muzičar ja sam muzičar i moja djeca su muzičari. Sviram zurlu (svirla) i pravim zurle. Puno toga bi imalo da se priča o Gori, o zurli o gorskoj muzici. Gorani uživaju u zurli i tupani (goč) i velike su meralije.
Postoji mnogo starih pjesama iz Gore koje se pamte. Ispričaću vam jednu od pjesama. Ova je pjesma od Orešek koja se i pjeva i svira.
Mori jelo, mori jelo
Mori jelo mori jelo, visoko što rasneš
Visko što rasneš jelo, daljeko što gljedaš,
Daljeko što gljedaš jelo, da ne viđaš njego
Da ne viđaš njego jelo, rečimu da dojde
Rečimu da dojde jelo njive mu uzrelje
Nive mu uzrelje jelo, barabar pćenice
Dete mu se našlo jelo, među dve kupice
Imem mu go stajlje jelo, Aljija žetvarće
Aljija žetvarće jelo, samovrzuarće,
Ovo se desilo isto kao u pjesmi. Bila jedna jela iznad Orešek na mjestu zvanom Culenica. Ona je bila jedina i toliko je bila velika da se njen hlad nadvio nad susjedno selo Borje. Nikome nije palo na pamet da je posiječe, bila je sama kao od Boga data.
Neki čovjek iz drugog sela je gradio kuću i htio da je posiječe. Ljudi su ga odvraćali, govorili mu da nigdje na dunji zemaljskoj se ne sječe drvo ako je jedinka. Međutim on je rekao da će je posjeći i jedne noći je posekao. Jela je bila veoma velika pa je zvao argate da je poseče. Cijelu kuću je sagradio od te jele, grade, prozore, vrata. Samo što je sagradio kuća se zapalila i izgorela. Nije se usrećio.
Ovo se stvarno desilo, pjesma je ostala u Gori i u Orešek, ovu pjesmu pjevaju ne samo u Orešek nego i drugim mjestima. To je bila o jeli koja je bila sama u Orešek nije bilo drugog stabla, bila je “tek” drvo sama i stara.
Ovo je bila priča u pjesmi o jeli iz Orešek.
