Ismail Ramović je rođen 1962. godine u selu Jablanica opština Prizren. Osnovnu školu je pohađao u svom rodnom selu. Srednju školu je završio u Prizrenu. Studirao je na Filološkom fakultetu u Prištini i Edukativnom fakultetu u Prizrenu.

Svoje prve književne radove objavljivao je u dječijem časopisu Novi svet, kasnije je svoje radove objavljivao u časopisima – Gurbedžija, Kosovski Avaz, Kosovski Alem, Džulistan, Bošnjački vidici. Ko i na web portalu info-ks.net.

Bavi se i naučnim radom na polju lingvistike i kulture.
Živi I radi u Prizrenu.

Pripovetka

Elemente latina

Jesen je stigla i donijela miris žutih dunja koje su se i dalje smiješile na golim granama u dvorištu. A dole na ulici posvuda uvjelog, požutjelog, lišća koje je šuštalo pod nogama, sve to gledam iz sobe, prilazeći velikom drvenom stolu od stare hrastovine. Na stolu; kafa, cigarete i samo jedna sveska. Spustim pogled, namrgođeno lice Karla Marksa zaćuđeno me gleda sa njenih korica. Pomjeram svesku levo- desno, ali njegov pogled ne mijenja smjer. Usmjerio se prema meni i ne pušta me iz njegovog vidokruga. Uzimam hemisku olovku, pa mu nacrtam naočare ne bi li me ostavio na miru. Ali ništa, i dalje bulji u mene. Odlučih da mu zatamnim naočare. Ubrzo on dobi „Lenonke“ i ja odahnu miran. Uspio sam…

Profesor marksizma se napinje iz petnih žila:

– Komunizam će donijeti blagostanje kako za kolektiv tako i za pojedinca. Radićeš koliko možeš, uzimaćeš koliko ti treba. Biće to besklasno društvo u kome neće biti novca, a sav kapital će se usmjeravati na sveobuhvatni razvoj društva. „Zajednički svi u siromaštvu!„ je simbilična parola socijalizma u prelaznom periodu ka komunizmu.

Ništa nisam razumio. Kao prvo, upitah se; zašto ne bi bila parola „zajednički svi u bogastvu“, a ne u siromaštvu? Kakav će biti svijet bez novca? Koji će motiv pokretati ljude, kako će se razlikovati sposobni od nesposobnih? Kako će se zbjeći uravnilovka? To mi nikako nije ulazilo u glavu.


Profesor marksizma, sem što je trenirao strogoću, izuzetno je držao do svog predmeta, kao da je taj predmet od ajveće važnosti za svo stanovništvo ovoga svijeta. Na prvom propitivanju prozva on Zaju, učenika iz zadnje klupe, da kaže ešto o odumiranju države. Zajino interesiranje za ovaj predmet je bilo na najmanjoj razini i zbog toga se držao na pristojnoj udaljenosti od strogog profesora. Uhvaćen u raskoraku on se počeo domišljati i nakon duže stanke ko iz topa izusti:

– Na početku – prvo umre predsjednik, a onda umru ostali rukovodeći ljudii, i na kraju umre cijelo stanovništvo – i više nema države!

Ja odmah pomislih; „ala je ovaj dobro odgovorio, blago njemu. Dobiće pet“. Ali se moja euforija brzo stiša kad videh profesorovo lice kako se izvitoperi i dobi neko crvenilo, kao da je cijelo bilo premazano karminom, ili nekim kečapom. Niko nije mogao da nasluti šta se sve motalo u tom trenutku u profesorovoj glavi. U prvi mah je vjerovatno pomislio da se radi o provokaciji koja ima za cilj da uruši ugled našeg rukovodstva. . Međutim, kada je profesor, pogledavši unevnik, video kakve su Zajine ocjene – briznu u grohatni smijeh. I normalno, stavi mu jedinicu, koja je tu ostala do kraja školske godine.

Sve mi se čini da se ovo dešavalo prije samo nekoliko dana, i ako je od tada vrijeme nacrtalo veliki
reljef na mome licu, i natrpalo mnogo sjećanja u mojoj glavi.

U to vrijeme sam mislio da mogu uhvatitizvijezdu padalicu golim rukama. Još su se na veliko slušali Bitlsi, a po disko klubovima se na veliko igralo Roken roll. Coca Cola samo što je počela da osvaja naše tržište, a samo najimućniji su sebi mogli da priušte original farmerke. Mi, manje imućni, smo jurcali po tezgama buvljaka ne bi li nabasali na neku dobru kopiju u brdu farmerki koje su dolazili iz Trsta, sa čuvene pijace Ponto Rose.

Nastavak pripovetke na: https://biznisinfo.online/wp-content/uploads/2021/11/Elemente-latina-1.pdf-2-1.pdf