Uzeir Ajradini – Pisac, autor romana “Do dna i nazad”
I danas kod nekih pripadnika našeg naroda (zajednice) imamo mnoge primere napuštanja vere predaka zbog ljubavi prema novcu ili prema emotivnim vezama.
KSU: Povod našeg razgovora je vaš roman “Do dna i nazad” koji je objavljen 2008. godine. Roman govori o sudbini mladih ljudi sa ovog podneblja koji su krenuli “trbuhom za kruhom”. Postoje mnogo priča o “američkom snu” ali vaš roman donosi momente koji se ne mogu naći kod drugih autora, sa druge strane čitaoca latentno drži u stanju strepnje i stalnog iščekivanja ali se događaji ne odvijaju po očekivanom algoritmu.
Da li smatrate je radnja romana koja se odvija u prvom dijelu prošlog vijeka aktuelna i danas?
Uzeir Ajradini: Čini mi se da se istorija ponavlja i da i danas imamo sličnu situaciju uz specifičnosti sadašnjeg vremena. Ranije su radno sposobni ljudi odlazili u pečalbu sami, dok danas oni više nisu gurbedžije već iseljenici, jer sa sobom vode i porodicu. Njihova deca se obrazuju na jezicima zemalja u kojima žive. Mlađi često primaju i državljanstvo i postaju podanici drugih država i pri tome usvajaju njihova kulturna nasleđa,njihove tradicije a često i običaje i veru. Jednom rečju gube identitet, što mene najviše brine.
KSU: Koje od odlike vašeg junaka se generalno mogu pripisati zajednici kojoj pripadate?
Uzeir Ajradini: Odlike mojeg junaka koje se mogu pripisati zajednici kojoj pripadam su početna neodlučnost po pitanju identiteta, poistovećivanje sa ljudima iz okruženja, omalovažavanje svog naroda i religije koju on praktikuje. Zakasneli povratak korenima.
KSU: U romanu ste po našem mišljenju smjelo dotakli temu religije. U kojoj mjeri vjera utiče na život ovdašnjih ljudi, tradicionalno i suštinski?
Uzeir Ajradini: Da, u romanu moj junak u trenucima navale ljubavnih emocija zaboravlja na svoja pređašnja verska osećanja i dobrovoljno prihvata veru svog emotivnog partnera, kajući se što to nije ranije učinio. I danas kod nekih pripadnika našeg naroda (zajednice) imamo mnoge primere napuštanja vere predaka zbog ljubavi prema novcu ili prema emotivnim vezama.
KSU: Kako bi vaš roman koji je po našem mišljenju izuzetna priča o sudbini, ljubavi, vjeri a u suštini traganje za srećom mogao naći bolji put do široke čitalačke publike.
Uzeir Ajradini: Teško je danas naterati nekoga da čita. Pogotovo ako je autor neko iz naše zajednice. Kod nekih naših intelektualaca se javlja zavist bez razloga, jer bez kritičke analize dela, apriori odbacuju i omalovažavaju sve što dolazi od nekih spisateljčića. Mi smo vekovima navikli da čitamo tuđe pisci i stvorili sliku da mi nismo sposobni za taj posao. Strašno. Ja sam za davanje podržke našim autorima, iako možda oni nisu na svetskom nivou.
KSU: Možemo li pored vašeg ogromnog književnog stvaralaštva očekivati novi roman?
Uzeir Ajradini: Može, ako Bog da. Ovih dana intenzivno radim na novom romanu i ako budem našao sponzora, nadam se da će knjiga ugledati svetlost dana početkom leta.
Katedra slobodnog uma