Legenda koju sam čuo i koju sam mnogo godina
kasnije zapisao, glasila je:
„Kad je Bog stvarao i dijelio svijet, Gori je palo
surovo mjesto, među brdima i visokim planinama,
gdje zima traje po šest i više mjeseci. Zbog toga je
Gora bila tužna i utučena. Bog je vide tako
zamišljenu, pa joj reče:
– Šta ti je, što si tako nevesela?
– Bože dragi, kako da budem spokojna i sretna,
sama sam na kraju svijeta i niko me ovakvu neće.
Bogu bi žao, pa joj obeća:
– Ne budi tužna, poslat ću žitelje koji će ti se
radovati kao što se nikome na ovome svijetu ne
raduju. Bit će tužni i veseli zbog tebe. Tužni, kad te
budu ostavljali, a veseli kad se budu vraćali.
Tako i bi. Goru naseliše ljudi koji se vijekovima
raduju i plaču za njom, kao niko na ovome svijetu.”
Ovo je knjiga o Gori, njenom prokletstvu i
usudu. Zapravo, ovo su samo fragmenti jedne priče.
Knjigu možete pročitati klikom na:
