Ćemailj Kurtiši je rođen 14.06.1960. godine u Donjem Ljubinju kod Prizrena, na Kosovu. Diplomirani je pravnik.
2002. godine biva izabran za potpredsjednika opštine Prizren, kasnije, još 2 mandata, biva zamjenik presedavajućeg Skupštine opštine Prizren.
Još od rane mladosti bavi se pisanjem i bio je saradnik više listova i revija na bosanskome jeziku.
Napisao je 6 knjiga aforizama, viceva i šala:
Stranka praznih stomaka, Sasvim propala stvar, Kazneni prostor, Penel-Vic, Balkanska džungla i Masonske rupe.
Napisao je knjige pjesama: Bošnjak, tuđina i vatan i Malehni sirotan.
“Ćemailj Kurtiši, bošnjački pisac iz šarske Župe, više Prizrena, čitalačkoj i kulturnoj javnosti poznat je po svojim knjigama satirično-aforističke tematike, više komponentne misaone i idejne semiotike i usmjerenosti kritičkog humanizma protiv svih negativnih pojava u savremenom društvu, te protiv politike sile i politikanstva.”
Recenzent zbirke pjesama “Bošnjak, tuđina i vatan” – Alija Džogović
IZBEGLIČKA NOĆ
Grad velik a ja sam,
Idem i lutam kao neka luda,
izgubljen od očaja i tuge
pitam se: “KUDA”?
Nastavljam dalje, k’o da nešto tražim,
il’ od nečega bježim,
sjetih se majke…svojih najmilijih,
i osjetih kako drhtim i kako se ježim.
Zašto je ovako moralo biti?
Zašto sve ovo toliko boli?
Zažmurih oči i vidjeh majku,
da se vratim, Bogu se moli.
Ne mogu majko, više nazad,
a tako bih ti poletio u krilo,
sad suze same, kao rijeka teku.
Ah Bože, bolje da me nije ni bilo!
Sigurno sad o meni misli
uvijek brižna, moja draga seka,
mom srcu tako bliska,
a tako daleka.
Noć je već uveliko pala,
čujem smijeh i srećne ljude,
malaksao i skrhan od teškog bola,
vračam se u hajam, pa kako mi bude.
Koraci teški, noge od olova,
vraćam se nazad u svoju sobu,
zavlačim se u svoju postelju
a imam osjećaj kao u grobu.
I dugo mislim o svem’ šta je bilo,
i koliko patnji će još biti,
još koliko bola u životu ovom,
i još koliko suza će se još liti??
OSTARELA MAJKA
Som rodila, a deca nemam,
som ženila a snae nemam,
som izbajla dunjaa unučiki
a nijeno pri mene.
Kuća imam a nikoga u njaa.
Pare imam, nema koj da mi kupi.
Brašnjo imam, nama koj da mi zamesi.
Usta imam alji komu da zborim?
Sve imam a ništa nemam?!
Sama pri porod,
žudna za izmet
pri toljko snae.
Nemam koga da pomilujem
a dunjaa unučiki.
Muke mlogo, nemam komu da se požaljim.
Nemi se živi
a straa m’je od mreška!?
Će umrem a nikoj će nezna,
niti će ima koj da me zakopa,
pri toljiko porod svoj!
PRAZNIK MOJE MAJKE
Kad priroda sva se budi,
kad potoci zažubore,
kad ožive gorske ptice
i kad zvijeri progovore.
Kad sunce češće sija,
kad su noći kao bajke,
i kad sve je mnogo ljepše,
tad je praznik moje majke!