Prizrenski susret pjesnika 11.02.2023.
Raif Kasi besjeda na temu: Svjetlost i tama pjesnika
Ako se uzme u obzir da je prema fizici razlika između svjetlosti i tame u intenzitetu elektromagnetskog zračenja u vidljivom dijelu spektra, onda je u skladu sa Božjim zakonima o svijetu koji počiva na dualizmu, ili dvojstvu, to jest na dvije sile koje su u suprotnosti sa svojim bitima. Pa tako naspram noći imamo dan, naspam minusa imamo plus, ili pozitivnost, naspram muškog – ženski pol, dobro i zlo i tako dalje. Naravno, da svako od nas osjeća subjektivno ove dvije fizičke suprostavljene kategorije. S druge strane, način na koji svjetlost i tamu vidi, osjeća, te i prenosi subjektivna opažanja – kod pjesnika je drugačiji smisao i ne poistovjećuje se u fizičkom smislu poimanja svjetlosti i tame, već to on čini na duhovnom, osjećajnom i emotivnom planu, stim što je to svedeno na subjektivnom razmišljanju. O smislu dualizma svjetlosti i tame, a kroz prizmu pjesnikove slobode razmišljanja, kroz historiju poezije susrećemo mnoge momente, u zavisnosti od situacije, da se pjesnikova tama lagahno pretvara u svjetlost. S toga, razmišljanja mnogih pjesnika, sjedeći na ivici duhovne i fizičke realnosti, kroz naboje svoje mistične motivacione snage, samo dokazuju da je i svjetlost i tama njihova neiscrpna poetična inspiracija. Pjesnici su ponekad lijepo i nadahnuto obavijeni svjetlošću, plivaju u njoj, uživaju, relaksiraju se, pa ponekad i zarone u njenu dubinu iz koje “iskopaju” tamu, ili obrnuto. Oni balansiraju i plove u tami neprobojnoj, ali iz nje mogu začas izvući svjetlost u svim oblicima njenih duginih boja, smremne da se pretvore u lijepu poeziju. U tami, kada pjesnik sklopi svoje fizičke oči, nedugo u njemu se svjetlost na duhovnom planu probija do njegove eonske biti postojanja. U stanju meditacije, kada se svijest i podsvijest pjesnika “takmiče”, jedna u tami, druga u svjetlosti, spremne su da porode stihove iznikle iz tame nošeni fotonima svjetlosti. Ovo stanje duhovne transforacije, kada svijest balansira na ivici tame i svjetlosti, kod pjesnika je vrlo poznata pojava, ali je istodobno za oficijalne nauke malo mistična tema. Jer inspiracija pjesnika kroz svjetlost i tamu je Božija kreacija i ona je nedostupna običnim umovima. Inspiracija se samo može doživjeti, ali se ne može i opisati, isto kao što je i slučaj sa svjetlošću i sa tamom. Na ovu temu hoću se nadovezati stihovima poeme “Jama”, poznatog pjesnika Ivana Gorana Kovačića koji nadahnuto pjeva; “Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali, sa sretnim vidom iz očinjih jama”… U tom kontekstu vjerujem da je svjetlost radost u oku pjesnika, a tama smiraj njihove osjećajne i mehke duše, a ovo isksutvo je dato samo odabranima. S toga, ovdje prisutnim pjesnicima, mojim dragim prijateljima želim još više uspjeha na ovom “posebnom zadatku”. Neka vam stihovi budu oružje i odbrana za bolji i pravedniji svijet punog ljubavi.
Raif Kasi
