Özcan Micalar rođena je 7. februara 1965. godine u Prizrenu. Od ranog djetinstva koje je provodila u djelu grada koji se naziva “Tuzsuz”, imala je kontakte sa ljudima koji govore različite jezike kao Bosanski, Albanski, Turski itd. a u tom dijeli grada, pogotovu u mahali u kojoj je ona rasla, većinom žive Bošnjaci.
Njen otac ju je upisao u osnovnu školu koja se nalazi blizu Šadrvana (ta škola se zvala prvo “Bajram Curi”, kasnije “Mladen Ugarević” a sada nosi naziv “Lidhja e Prizrenit”). Özcan je bila veoma uspješna u toj školi, ali nije dobijala ocjene koje je zaslužila. Njeni roditelji su to primijetili, uvidjeli su da to nije normalno i stupili su u kontakt sa učiteljem kako bi riješili ovaj problem. Učitelj je rekao da je Özcan veoma inteligentna, ali da je preporučljivo da se obrazuje na svom maternjem jeziku jer za to postoje uslovi a dijete će biti uspješnije ako bude pohađalo osnovnu školu na maternjem jeziku. Tako je Özcan premještena iz te škole u Osnovnu školu “Mustafa Baki” gdje se obrazovala na maternjem turskom jeziku. Njena prva učiteljica bila je Mürvet Karahoda, koja je baš u tom period otišla na porodiljsko odsustvo. U osnovnoj školi Özcan je nastavila svoje obrazovanje kod različitih učitelja kao sto su: Mürvet Buza, Džemal Špat, Faik Emruš itd.
Kao učenica osnovne škole “Mustafa Baki” u Prizrenu Özcan je napisala svoju prvu pjesmu, koju je posvetila svojoj učiteljici Mürvet Karahoda – ova njena nostalgična pjesma ima naslov “Mojoj učiteljici”.
Özcan Micalar sa svojih devet godina je uzela aktivno učešće na književnim aktivnostima u školi, čitala je svoje radove na časovima poezije u okviru škole a kasnije i u okviru turskog kulturno-umjetničkog društva “Doğru Yol”, te u mnogim književnim manifestacijama koje su se organizovale u Prizrenu i okolini.
Kada je imala dvanaest godina dobila je kao poklon knjigu iz Turske, zbirku pjesama poznatog turskog pjesnika Orhana Velija Kanika. Tako ona prvi put se susreće sa stvaralaštvom ovog velikog turskog pjesnika, koje će stvaralaštvo dodatno uticati na njenu poeziju i pojačati njenu strast i ljubav prema književnosti.


Kao učenica srednje skole Özcan Micalar je pisala svoj prvi esej o jednom kobnom i tužnom događaju koji se desio jednom njenom prijatelju. Navedeni esej pod naslovom “Sevda Dönemeci” (Raskrsnica ljubavi) objavljen je u mjesečnom časopisu za kulturu i umjetnost “Sesler” koji je na turskom jeziku izlazio u Skoplju (Vidjeti: “Sesler”, br. 164/1982, Skoplje, str. 125-132).
Nakon završene srednje škole Özcan Micalar se upisuje na Visu Pedagošku Školu “Xhevdet Doda” u Prizrenu, Odsjek Razredne Nastave. Zbog rata na Kosovu 1999.g. morala je prekinuti studiranje.
Nakon toga, ona kasnije nastavlja studije i 2013. godine diplomira na Edukativnom Fakultetu u Prizrenu, Odsjek razredne nastave.
Özcan Micalar radi kao nastavnica razredne nastave u Osnovnoj školi “Mati Llogoreci” u Prizrenu. Sa svojim 32 godišnjim iskustvom kao prosvjetni radnik u svojoj profesiji primjenjuje savremene, najnovije metode obrazovanja, posvećuje veliku pažnju svojim učenicima i teži stalnim inovacijama u svom nastavničkom pozivu. Ona je školske 2014/15 godine od strane Skupštine Opštine Prizren izabrana za NASTAVNIKA GODINE.
Razvijajući svoju ljubav prema poeziji još od malih nogu, ona vremenom usavršava svoju tehniku pisanja, potpuno i isključivo se posvećuje poeziji i svoje pjesme objavljuje u jednoj zbirci pjesama pod naslovom” MUTLULUK RÜZGARI” (VJETAR SREĆE) (Izdavačka kuca “Tan” Priština, 1991).


Iako njena zbirka pjesama nosi naslov “Vjetar sreće”, ona u svojim pjesmama ističe da je čovjeku teško dohvati sreću te da je ona, u stvari u jednom stalnom traženju sreće.
Özcan Micalar je uvijek u potrazi za novim idejama kako u svojoj profesiji tako i u svom književnom radu. Svoje radove objavljuje u književnim časopisima kako na Kosovu i Makedoniji takođe i u svojoj matičnoj zemlji – u Turskoj.
Sto se tiče njenog svakodnevnog angažovanja, sem obavljanja dužnosti vezane za svoju profesiju, ona je aktivna i u radu kulturno-umjetničkih i drugih oblika organizovanja civilnog društva u Prizrenu kao sto su: Kulturno Umjetnicko Drustvo “Doğru Yol”, Udruženje Turskih Prosvjetnih Radnika, Udruženje Žena itd. Özcan Micalar je jedan od osnivača Društva Turskih Pisaca Kosova i aktivan je član ovog društva od njegovog osnivanja 1994 g. pa do danas.

Özcan Micalar, kako navode književni kritičari, u svojoj veoma sadržajnoj poeziji u zbirci pjesama “Mutluluk Rüzgarı” (Vjetar Sreće) opisuje život i uznemirenost čovjeka, njegovu čežnju, njegov bol, ponos, usamljenost i uopšte otuđenost današnjeg čovjeka kao jedinke i svih ljudi u savremenom društvu, kao posljedica raznih svakodnevnih nesuglasica koje vladaju među ljudima.

Ona piše na svom maternjem turskom jeziku, vodeći računa o tome da ne upotrebljava riječi preuzetih iz drugih jezika; piše na istanbulskom turskom jeziku, držeći se svog stila, a u nekim svojim pjesmama posebno teži da dostigne rimu. Ona u svojoj poeziji piše o čovjeku, o njegovom bolu o njegovoj radosti – piše o čovjeku koji uvijek želi da dostigne sreću.

Özcan Micalar je svojom poezijom zastupljena u sljedećim izborima i antologijama poezije:
1999 – “Tuna Akar Serin Serin” (Prizren), pripremio: Ethem Baymak (knjiga o analizi turske poezije);
2000 – “Balkanlarda Çağdaş Türk Şiiri Antolojisi“ (Ankara), pripremio: Hasan Mercan (antologija savremene turske poezije na Balkanu);
2009 – “Balkan Kadın Şairleri” (Prizren), pripremio: Osman Baymak (izbor pjesama pjesnikinja Balkana)
2010 – ”Türk Dünyası Şiiri Antolojisi “ (Prizren), Pripremili: Osman Baymak i Canseli Donat (Antologija poezije pjesnika turskog svijeta)
2011 – “Uluslararası Çeviri Şiir Antolojisi” (Izmir), pripremio: Dr.Şaban Kalkan (međunarodna antologija prevedene poezije)
2015 – “Nevruz Çiçekleri” ( …….) Pripremio: Dr. ŞemsettinKuzeci (antologija poezije pjesnikinja turskog svijeta).Ona je za doprinos pripremanju ove antologije nagradjena nagradom “Hizmet Şeref Ödulu” koju dodjeljuje Kulturno Društvo Kerkük u Iraku
2004 – “Atatürk Şiirleri Antolojisi” (Izmir) (Antologija poezije o Atatürkü), izdanje Casopisa za književnost, umjetnost, kulturu i obrazovanje “Tuna” koji izlazi u okviru KIBATEK-a u Izmiru.
Pjesme Özcan Micalar su objavljene u mnogim časopisima i listovima u zemlji i u matičnoj turskoj kao i u drugim zemljama. Prevedena je na engleski, bosanski i urdu jezik.

Evo nekoliko stihova iz zbirke pjesama “Mutluluk Rüzgarı”, u kojoj se nalazi 50 pjesama ove pjesnikinje:
. . .
Randevu istiyor şiirim! / En güzel mısralarla / Süslensin sayfalar /
Şiirim mutluluk istiyor. (“Mutluluk Rüzgarı” s. 8)

Moja pjesma želi randevu! / Neka stranice budu ukrašene / Najljepšim stihovima sreće /
Moja pjesma traži sreću. (“Mutluluk Rüzgarı” strana 8)

. . .
Bu gece yanında olacağım
(…) Dudaklarını mısralarla
Okşamak için
Bir yanım rüzgar
Bir yanım yıldız. (“Mutluluk Rüzgarı” s. 9)

Večeras biću pored tebe biću pjesma
I mirisaću usne stihovima,
Biću sa tobom večeras
Jedna strana mi je vjetar
A druga – zvijezda. (“Mutluluk Rüzgarı” strana 9)

Pripremio Iskender Muzbeg