Ono najljepše I

Kako je lijepo letjeti
Na plavom nebu dok kiša pada
I pomiješati se sa kapima kiše!
Dok oblak diše.
Kako je lijepo
Biti smješten među rosnim lišćem
I mahati krilima nade čekajući zoru
Kako je lijepo,
Kako je lijepo!

Dosta je bilo

Moja vatra čežnje
Gora je od rastanka
Srce mi gori
Jer te više nema
Raskida strijela
Zabija se u dušu,
U srce koje krvari,
Dosta je bilo, brate
Puknuću
Sudbo moja.

Trčimo ka ljubavi

Magična krila ptica
Razbijaju oblake-
Prekrivače neba

A sunce jutarnje, svakoga dana
čisti prljavštinu kamena
umornog od grijehova.

Dan po dan raste ljubav kao lavina
Kao vez na srcima
I čelik na zglobovima,
Priroda cvijeta
Čovjek postaje univerzalan.

Ne dozvolite da oluja bude u vama
Ne razapinjajte godišnja doba,
Zalijte cvijeće nade
Da bi smo dostigli ljubav
Trčimo ka ljubavi
Kao Leyla i Medžnun…

MOJA UČITELJICA

Volim te više od svog života
Nedostaje mi osmijeh tvoj
Poput sunca na praznicima
Moja draga učiteljice.
Pričaj nam bajke
Rado ćemo te saslušati
Rješavat ćemo zadatke
Nećemo te uznemiravati.

PJESMA O DJETETU U SLIKAMA

Ispružilo je ruke,
Ne mogu se otresti!
Čežnjivim očima
Gleda u to, jadnik.
To se vidi po tvojim suzama
On želi nešto da kaže,
Dijete na slikama je tako tužno,
Toliko plače iznutra…

Ogorčeno na sudbinu

Bilo je sretno
Bilo je zaljubljeno u zelenilo prirode.
Slavuji bi mu pjevali
Noću, na mjesečini,
Bilo je kao da razgovara sa zvijezdama,
Kao da je bilo ogorčeno na tamu.
Sa prijateljskom olovkom
Pokušalo je da ometa Gulistance,
Nije uspelo
Nije moglo putovati kao ptica,
Nije moglo da leti na plavom nebu,
Krila su mu bila slomljena,
Bilo je ljuto na svoju sudbinu i život:
Jer je izgubilo voljenu osobu…

Sa turskog preveo i prepjevao:
İskender Muzbeg


En Güzeli I

Yağmur yağdıkça
Göğün mavisinde uçmak
Karışmak damlalara ne güzel!
Yapraklar arasına sokulup
Azgın azgın kanat çarpmak da ne güzel.
hele hele tanağartısını mehtapla beklemek
onun kadar güzeli ne var ki!…

Yeter artık

Ayrılıktan betermiş
Özlem ateşi,
Kalbimi alevledi sensizliğim.
Bir ok saplandı gönlüme ,
Kanıyorum;
Yeter artık, kaderim,
Dayanamıyorum

Sevdaya Koşalım

Gökyüzüne yorgan
olan bulutları parçalar
kuşların sihirli kanatları

Ve her her gün arındırır pislikleri
Sabahın güneşi
Günahı yorgun taşlarından.

Çığ gibi büyüyen sevgi
Yüreklere nakış
Bileklere çelik olur,
Yeşerir doğa
Evrenleşir insan.

Koparmayın içinizden fırtınayı
Çarmıhaya germeyin mevsimleri,
Umut çiçeklerini sulayın ki
Sevdaya koşalım
Leyla -Mecnun misali…