“Iz narodne goranske proze” – Nazif Doklje

Krivo petlje (krivo petljiće)

Bilje jen starec i jena starica. Imalje jeno Petlje krivo i jena Mačka. Se karalje, se karalje i se odeljilje. Starec zef Petlje, Starica zela Mačka. Prošlo jeno vreme. Petljeto mu reklo starcu: – Babo, a da idem na gurbet, da čarujem? – Ta ti si krivo, ne možeš da hodiš, mu vratif starec. – Možem da hodim, možem. – Ako mozeš da hodiš, e pa hajt.
Hodalo, hodalo, strelo Ljiska. Ljiska mu rekla: – Petlje ke čeješ ? – Na gurbet. – A da dojdem i ja? – Ne mozeš da hodiš. – Epa će te jadem. – Hajde, pa hajde.
Hodalje, hodalje, Ljiska se umorila: – Petlje som se umorila.- Naprajse tutuljica, fuknimise vo g’zica.
Hodalo, hodalo strelo Vuka.- Petlje, ke će ideš? – Na gurbet. – A da dojdem i ja? – Ne možeš da hodiš. – Epa će te jadem. – Epa hajde, hajde.
Hodalje, hodalje, hodalje. Vuk mu rekof petljetu: – Som se umorif, petlje. – Naprajse tutuljica, fuknimise vo g’zica.
Hodalo, hodalo, hodalo strelo Reka: – Petlje, ke će ideš? – Na gurbet. – A da dojdem.? – Ne možeš da hodiš. – Epa će te davim. – Ne me davi, hajde, hajde.
Hodalje, hodalje i Reka mu reći: – Petlje som se umorila. – Naprajse tutuljica, fuknimise vo g’zica.
Hodalo, hodalo strelo Zajće. Mu reklo: – Ke će ideš, petlje? – Na gurbet. – A da dojdem i ja? – Ne mozeš da hodiš. – Epa će te zasopnujem. – Ne, ne me zasopnuj, hajde.
Hodalje hodalje, Zajće mu reklo: – Petlje som se umorilo. – Naprajse tutuljica, fuknimise vo g’zica.
Hodalo, hodalo, i srelo jena voćka. Se skačilo i vikalo: ” Ki-ki-riku-uuu, sakam dejka careva. Ki-ki-riku-uuu, sakam dejka careva.”
“Eh, ne om’rzi petljevo, da go fukneme vo ogin, reklje.” Petlje pušti Reka. I reka go ugasni ogin. Jope petlje se skačilo na voćka i vikalo: “Ki-ki-riku uuu, sakam dejka careva.”
“Eh, ne om’rzi petljevo, da go fukneme vo koni – go izgazet.” Ono pušti Vuka. Vuk gi podavi Koni. Petlje jope ošlo na voćkata i vikalo: “Ki-ki-riku uuu, sakam dejka careva.”
“Eh, jope oživi. Hajde da go fukneme vo kokoške, da se nameša. “Ono pusti Ljiska i ona gi podavi. Ošlo na voćkata i vikalo: ” Ki-ki riku uuu, sakam dejka careva.”
“Ej ne om'rzi petljevo, da go fukneme vo zeljke.” Pusti Zajće i ono gi izede zelkete. Jope na voćkata: ” Ki-ki-riku-uu u, sakam dejka careva.”
“Eh ne om’rzi Petljevo, da go fukneme vo zlato.” Kljukaj, kljukaj, sve zlato go izkljukalo. Ka došlje ljudi: “Eu, sve go izkljukalo zlato.” Zelje soha i t'rćalje po nego. Go udrilje i jeno zlato mu panalo. Petljeto se napraj boš pcojsalo. Ljudi šo izbegalje, ono t’rnalo i ošlo doma. Mu reklo babetu: – Babo zemi ćiljim, pirojka i juže. Obesime. – Ta zaš da te obesim, će se udaviš.(!) – Obesime, obesime, ne se udavujem. – Epa, ako, će te obesim. I on go obesif, i zef go tepaf. Bam, g’r zlato. Bam i g’r zlato.

Mačka ka videla se Petlje doneslo zlato, ošla ke Nana: – Nane, a da idem na gurbet? – Ako, hajt. Hodala Mačka, hodala ošla vo haljarnik. Jala zmije, gljiste, životine i našla i zela jeno zlato sto mu pana Petljetu i se vratila doma. I rekla: “Nane, zemi juže, tepsia i pirojka. Obesime i udrime. “I ga obesila, i ga udrila. Bam, g’r zmije, gušteri. Viknala: – Starec, m’rdni, poljaj šo mi donesla Mačka. Došof starec so metla i so lopata. Gi smelje gušteriti i zmijete i gi utepalje. Utepalje i Mačka i se izmešalje i isživilje.