Ibrahim Arslan, rođen je 09.11. 1954. godine u Gnjilanu. Osnovno i srednje obrazovanje kao i fakultet (profesor historije) završio je u Prištini.
U Beogradu je završio školu novinarstva pri Beogradskom Institutu za novinarstvo (1982).
Ibrahim Arslan oko 20 godina je predavao predmet historije u gimnazijama u nastavi na turskom jeziku u Prištini i u Gnjilanu.
Dibitnik je prve novinarska nagrade lista “Tan”(1984), kao i nagrade Udruženja Novinara Kosova (1985).
Osim pisanjem novinskih članka za razne medije, bavi se književnošću, piše poeziju. Učesnik je raznih domaćih i međunarodnih naučnih skupova i simpozijuma.
Objavio je tri knjige poezije. Knjiga poezije za svaki uzrast iz Edicije Divana pod naslovom”Her telden gönülden” (Sa svih žica, od srca) i dječja poezija iz edicije “Yeni Balkana” pod naslovom “Çocuk Dünyası” (Dećji svet) su objavljena u Skoplju, dok zadnja knjiga poezije pod naslovom “Beni Hor Görmeyin” (Nemojte me prezirati) je objavio u Prištini.
Osim maternjeg jezika turskog, govori i piše na na albanskom, bosankom, srpskom, engleskom, bugarskom i poljskom jeziku.
Riječ autora
Poezija kruži od oka do oka, od srca do srca, umjetnost grije dušu. Posebno kada putujete sa stihovima pjesnika, onda niste sami, ljubav, mir, prijatelji, vatan, cvijeće, crne, plave, zelene oči, uvijek su sa vama.
Pobuna, tuga, mržnja, ponekad se švercuju u tim lijepim stihovima. Neka ih i one su ljudske, ali su nepoželjne .
Prelijepe knjige poezije Mehmet Akifa, Nazim Hikmeta, F. Husnu Daglardja, Garsija Lorke, Necati Zekerije, Arif Bozacija, Alekse Šantića, Armin Boliča, Gani Džafolija, ako su vašoj ruci, putujte slobodno bez vize u njihovom svijetu, pravila, ograničenja vremena, ni pređenih kilometara a ni milja, ni zamor od stihova nema, dok za emocije u stihovima tijesni su i okeani.
Posebno u muhabet sa pjesnikom i ljubiteljima poezije, stihovi, svaka riječ i slova su predivni.
Vreme i mjesto, ljude koje sam sretao, događaji u društvu, su osnova, armatura moje poezije.
Skoro kod svih pjesnika, čitalac naiđe na slične stihove, spravom ih može kritikovati, to je sasvim prirodno.
Veći dio mog životnog puta koji sam prošao je novinarstvo. Međutim poeziju sam uvjek volio, ni u jednom trenutku se nismo posvađali. Svaki doživljaj pored i oko mene, sve ljepote koje nas okružuju, su dovoljni za naslov moju poeziju, koja je podstrek za dalje pletenje stihova. Ali kragna i ramena uvijek umara pjesnika.
Nada da moji stihovi, u dječjim prstićima, čine sretnim ljubitelje moje poezije, a to i mene čini sretnim.
Međutim uz želju da, duh Covida, kojeg preživljavamo, ne bude ni u stihovima pjesnika a na usnama čitalaca, ostanite s ljubavlju, i nikad bez poezije…
Poezija
KUNDURE
Rastanak nam bi težak,
Gdje nismo išli skupa,
Prvi put kad su nas vidjeli zajedno,
rekoše “kako lijepo vam stoje”,
Sada nas ljubomorno, pitaju:
“Zar niste umorni jedno od drugo?”.
U pravu su,
ne vrijedi, tako pohabane ih zakrpiti.
Vreme rastanka…
Nije lako?
Nismo pričali nikome osim sebi,
ni o tuzi, ni o radosti,
ni o koracima punih ljubavi.
Ako svratite još negdje,
nemojte pričati naše doživljaje,
neka tajna ostane među nama.
AYAKKABIM
Öyle zor oldu ayrılmamız,
Nerelere gitmedik ki beraber,
İlk görenler, «ne güzel yakışmışlar» derlerdi.
Şimdi de kıskanır gibiler:
Bıkmadınız mı birbirinizden?
Haklılar,
buruşmuş, yama dersen, oda olmuyor.
Ayrılık zamanı…
Kolay mı?
Kendimizden başka kimseye anlatmadık,
hüzün, neşe aşk dolu
attığımız adımları.
Bir yere daha uğrarsan,
ne olur, aramızda kalsın,
anlatma yaşananları…
AKO ĆEŠ ME VOLJETI…
Ni sam izabrao,
ni jezik, ni vjeru,
a ni planine i zemlju domovine,
nit biti na jugu, sjeveru, istoku ili na zapadu,
birao nisam.
Komšije takođe nisu po narudžbi mojoj,
Sve sam ih na gotovo dobio.
Više ih je, ćutao jesam, nisam se opirao,
bio poslušan, lako se navikao,
U teškim vremenima, rame uz rame sa njima bio.
Rekli su, da me ne vole,
jer mi jezik, vjera, boja mi drugačija.
Imam samo jednu želju,
Voli me ovakvog, ako hoćeš me voljeti…
BENİ BÖYLE SEV SEVECEKSEN …
Ben vatanımın,
ne dilini, ne dinini,
ne dağını, ne toprağını,
ne güney kuzey, doğu batıda olsun diye,
ben seçmedim.
Komşular da ısmarlama değil,
Hepsini hazır buldum.
Benden büyük diye, sustum, direnmedim,
Uysal, uydum,
Zor anlarda yanında oldum,
Dilim, dinim rengim başka diye, sevmiyorlarmış
duydum.
Sizden tek birşey istiyorum.
Çok değil:
Beni böyle sev seveceksen…
ČEŽNJA ZA PISMOM
Nema više pisama
Samo sms poruka, bez markica.
U slovima, redovima nema osjećaja,
A riječi su previše hladne.
Tri, pet dana, sedmica, čak i mjesec;
Uzbuđenje bi potrajalo, čekajući pismo.
Sjećamo se pošiljaoca, pečata, datuma na njemu,
Nema više uzbuđenja zbog pisama.
Žute kutije su kuće krasile,
Poštara bi pitatali, čije je pismo.
MEKTUP ÖZLEMİ
Artık yok mektup,
İletiler var, pulsuz.
Harflerde çizgilerde, yok o duygu,
Satırlar çok soğuk.
Üç gün, beş gün, bir hafta, ay bile;
Sürerdi o heyecan, mektup gelir diye.
Önce gönderene, pula, üzerindeki tarihe,
hani bakardık
Zarf heyecanı yok artık.
Sarı kutular, dünü süsler ancak,
Kalmadı ki Postacıya mektup soracak.
Cansız, renksiz, ömürsüz Mailler çok
Ne ev, ne iş adresinde, mektup yok.
ČEŽNJA…
Kao zemlja za kišom,
kao more za suncem,
tamna noć za zvijezdama,
Prvi januar za novom godinom,
A ja, čeznem za tobom.
OPROSTI
Oprosti mi, prije mraka,
prije večeri, oprosti.
I ti znaš,
da tamnu noć, slijedi san,
u dubokom snu,
će možda neko ti tiho pružiti ruku,
ko zna dali ćeš sutra biti budna tu!
Molim te oprosti.
Hasret
Toprak yağmura,
deniz güneşe,
gece yıldızlara,
Bir Ocak,
yeni yıla hasret.
Bense,
sana hasretim.
AFFET
Affet beni, karanlık olmadan,
akşam olmadan, affet.
Sen de bilirsin,
akşamla uykunun geldiğini,
en derinde sesizlik, uzatabilir elini,
yarına uyanmak, ne belli!
Ne olur, affet beni.
Yapamazsın ki…
Sınır çizilmez,
Çizemezsin ki düşünceye,
Kelepçe vuramazsın
tatlı dile, ne gönüle.
Kalbini sevgiye, güzele
Kilitleyemezsin ki…
Yol alma zamanı gelir,
“Dur gitme” diyemezsin;
Bir Fatiha okur,
yolcu eder, sıra gelirö
sen de gidersin.
Nije moguće (Yapamazsın ki…)
Nije moguće povući granicu,
Povući granicu u mislima;
Staviti lisice,
na ljubaznost , na ljubav, nije moguće ;
Zaključati srce ljubavlju i ljepotom, nikako,
Doći će dan, tihog putovanja,
tada, “Stani, nemoj ići!” ne možeš reći;
I na kraju diči će dan ispračaja,
“Fatihu” poučiti,
Zbogom! Zauvijek reći.
Prevod sa turskog jezika: Autor