Rođen je u Kruševu (Gora, Kosovo), gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Vučitrnu. Na Filološkom fakultetu Univerziteta „Kiril i Metodij“ u Skoplju 1977. godine diplomirao je na studijskom programu Srpskohrvatski jezik i jugoslvenska književnost.
Doktorske studije završio je na Univerzitetu u Novom Pazaru 9. marta 2012. godine. Doktorski rad pod naslovom “Lingvostilističke osobensosti narodne poezije Gore“ odbranio je pred Komisijom u sastavu: Prof. dr. Hasnija Muratagić Tuna (predsjednik Komisije), Prof. dr. Ahmet Kasumović (mentor) i Doc. dr. Refik Sadiković (član). Uspješnom odbranom dokorskog rada, stekao je zvanje doktora filoloških nauka – uža naučna oblast Srpski/bosanski jezik i književnost.
Radio je kao profesor u osnovnoj i srednjoj školi u Kruševu i Dragašu. Bio je direktor Osnovne škole „5. oktobar“ u Kruševu u više mandata. Od otvaranja Edukativnog fakulteta na bosanskom jeziku pri Univerzitetu u Prizrenu (2003) radi kao predavač i profesor više predmeta. U periodu od 2014. do 2018. godine bio je prorektor za međunarodnu saradnju i kvalitet Univerziteta u Prizrenu.
Kao profesor radio je na više privatnih koledža i univerziteta: AAB, FAMA, Biznesi, a 2014. godine, u okviru programa Mevlana, primljen je kao gostujući profesor na Trakya Univerzitetu u Jedrenu (Edirne, Turska). Zbog obaveza na matičnom univerzitetu, nije mogao prihvatiti poziv.
Učestvovao je u izradi nastavnih planova za predmet Bosanski jezik i književnost za osnovne i srednje škole na Kosovu. Koautor je Čitanke za 10. razred srednjih škola na bosanskom jeziku.
Bio je poslanik u Parlamentu Kosova od 2002. do 2004. godine, kao i od 2007-2010. godine, dok je u periodu od 2004-2007. godine bio ministar zdravlja u Vladi Kosova.
Objavio je više od 30 naučnih radova iz oblasti jezika, književnosti, folklora i kulture. Učesnik je mnogih naučnih simpozija i konferencija u zemlji i inostranstvu. Bio je recenzent mnogim autorima sa Kosova i šire.
Bavi se pisanjem više od 40 godina. Poeziju i prozu piše na lokalnom goranskom i na bosanskom jeziku. Pjesme i pripovjetke su mu objavljene u mnogim časopisima i antologijama na više svjetskih jezika. Prevođen je na turski, albanski, bugarski, slovenački i romski jezik. Uskoro mu iz štampe na turskom jeziku izlazi knjiga pjesama „Drugo ime sna“.
Prevodi s makedonskog, albanskog i engleskog jezika. Živi i radi u Prizrenu.Objavljene knjige: Muhadžirluk, pjesme (1997), Nepogodni išareti, pjesme (2002), Gora, daleka i sama, pripovijetke (2004), Drugo ime sna, izbor poezije (2012), Jezik i stil narodne poezije Gore, (2012), Antologija poezije Gore (2018, koautor Mustafa Balje), Gumno, pjesme (2020).
Prevedene knjige: Bogomilizam i etnogeneza Torbeša Kukske Gore (autor Nazif Dokle), Goranske narodne balade (autor Nazif Dokle), Kćeri magle, roman (autor Namik Dokle), Gora bez ptica (autor Namik Dokle), Dani slijepih miševa (Namik Dokle).
Namik Dokle:
Čitajući poeziju Sadika Idrizija, sve više sam uvjeren da je Gora živjela i da živi kroz pjesmu. Ona je bila njena vizija i poruka, tuga i patnja, proljeće i zima, radost i ljubav, životni krik u planinama na kraju svijeta. Da nije bilo njene pjesme, nestala bi Gora. Oni koji joj pjevaju, koji čuvaju i sakupljaju ovo narodno biserje, doprinose da još živi duša Gore i Gorana. U tom kontekstu poezija Sadika Idrizija proširuje i njene univerzalne dimenzije.
Poezija
Azil
ako idete svi
(a viđim ste trnalje)
koj će zbori jezik naš
dukat istenčen
ot babovci začuvan
vo godine mlogo poteške
ako izbegate svi
dženazina koj će isprati
du grobišta parosane
koj će dava ime cvećinam
vo ljivade pokraj reka
svi ako idete
(ka što ste rnalje)
sokaci će se zagajljujet
kuće prazne će ostanet
pesne naše za nikogo
Breza
tri zime k’tne sarajevske
(vo muharebe)
se kočanif Kadro
vo stara kuća na Čengić Vila
a pot pendžer vo bašča
rasla breza
ot Gora nekoga donesena
mlogo puti trgnav so sekira
(i pišman zastanav)
breza mu bila
sve što imaf
ot star memlječet
idaf pot granate
rano sabahalje
koren nekoj da donese
za vnučića smrznate
odaf vežan
po dva sahata i pojće
tri zime k’tne sarajevske
umiraf i se kočanif Kadro
na Čengić Vila
i debaf
breza nekoj da ne mu preseče
Breza
tri hladne sarajevske zime
one ratne
smrzavao se Kadro
u staroj kući na Čengić Vili
a pod pendžerom u bašči
rasla mu breza
iz Gore davno donijeta
hiljadu puta sjekirom krenuo
(i toliko puta zastajao)
pišmaneći se
jer breza je bila
sve što je imao
iz starog zavičaja
išao pod granatama
u sabah
da korijen neki donese
za unuke promrzle
išao natovaren
po dva sahata i više
Put
temnina teška
noć
i pampuri skopske
bašče ot memlječet
ostanalje
da skrijet gajljina
mlados pri reka nezaprena
(razlajena)
so duša se boravi
pajačine
vo sonoji naše zadremalje
mlogo docna sme zazn’lje
madžir jenoš
vo vek utepuje
Lastojce se vratija
i devet morina zaminahme
tražejeći hubajna
nigde svrtka
nigde koren
i lastojce pred nas se vratiha
sve nešto nazać ne vlječe
ne ima i nema
vo dremka često se vraćame
so deca vo skutoj
hulavo se smijeme
beljki beše pišano
take da bide
so oči ispijene
i grutka vo srce
ništo da ne ostane
ot kamen
samo kamen biduje
Šo ako zaptisa proljeć
šo ako proljeć zaptisa
i so vreme ne stigne
šo ako izbrka putoi
kroz m’gle i snegoi
du Gora izgorena
šo ako jagoljike i ženjivari
ne se otvoret
šo ako ljejsan ne pane
i crešne nerazvijene
ostanet
šo ako kukajca ne kukne
kroz granke i ljivađe
šo ako lastojce
zaprene
gnezda i sedala
ne najdet
šo ako dejke i bećari
okapet
čekajeći temnina
vo promke
pokraj reka razlajena
šo ako proljeć ne pukne
i so vreme ne stigne
šo ako ne pahne veterec
i duše navirene
pomiluje
šo ako proljeć navrati
a nikoj ne go prečeka
